Šetajući šumom barem jednom u svom životu, svatko je uživao u ljepotama prirode. To je razlog zašto neki ljudi biraju živjeti u šumama ili pored njih i zašto drugi ljudi putuju tisuće kilometara da šetaju u šumama Redwooda, prašumama Kostarike ili Ekvadora.

MeÄ‘utim, znanstvenici iz Japana su otkrili da je tradicija koja se naziva Shinri-ioku ili “kupanje u šumi” i dalje jaka, a zašto je to tako, razlozi su biokemijske prirode.

Naime, istraživači su ustanovili da boravak u šumi popravlja prirodni imunitet, koji je važan za sprječavanje raka kao i drugih kroničnih bolesti.

Kako se to događa?

Kada su znanstvenici testirali ljude prije i nakon dvosatne šetnje šumom, pronašli su kod svih, osim kod jedne osobe, 50% i više T-zrnaca. Imali su niži krvni pritisak, osjećali su smirenost, kao i bistrinu u glavi.  Šumsko drveće i biljke emitiraju u okolinu “antimikrobne hlapljive organske spojeve biljnih derivata, koji se nazivaju fitoncidi, da bi istrijebili gljivice i bakterije”. Gljivice i bakterije mogu biti problem za naš imunološku sustav, a ispostavlja se da ih ni drveće ne voli.

Šumska stabla su često stotinama, ako ne i tisućama godina stara. Drveće i druge biljke, usavršile su zaštitu, odnosno spojeve koji mogu ubijati gljivice i bakterije. Kada hodate šumom, vaš dah se sjedinjuje s ovim komponentama. Učinak traje oko 2 mjeseca.
Recimo, kada hodamo šumom mi se kupamo u njenom prirodnom imunitetu. Uronjeni smo u “fitokemijski” imunološki sustav šume.

Profesor King Li iz odjeljenja za higijenu i javno zdravlje Nipon medicinske škole u Tokiju, predstavio je ovu priču američkoj znanstvenoj spisateljici Any Lenny Phillips.

U članku postoje preciznije informacije o efektima na specifične hormone, uključujući efekte noradrenalina i DHEA na stres i adiponektin. Naime, niži nivo adiponektina je povezan s dijabetesom tipa 2 i gojaznošÄ‡u

U svakom slučaju  svakodnevno izlaganje sviježem zraku je fiziološka potreba čovjeka i jedan od Zakona zdravlja koji omogućavaju čovjeku da živi zdravo i sretno.

Zrak u zatvorenom prostoru može biti do pet puta zagađeniji od vanjskog zraka. Život s ustajalim zrakom može dovesti do zdravstvenih problema, od svrbeža očiju, glavobolja i problema sa spavanjem do astme i alergija

Mnogo vremena provodimo u zatvorenim prostorima, pa je stoga važno da je okruženje u našim domovima zdravo. Previše ili premalo vlage u zraku može biti štetno, no možemo poduzeti odreÄ‘ene korake kako bismo bili sigurni da je ona uvijek na optimalnoj razini ugode.

Ljudi su u zgradama najzdraviji kada je razina relativne vlažnosti zraka izmeÄ‘u 45 i 55 posto. Ako je vlažnost zraka ispod te vrijednosti, postoji opasnost od suhe i nadražene kože, nadražaja očiju i nosa i smetnji sna. Uvjeti niske vlažnosti zraka takoÄ‘er pogoduju virusima, čime se povećava opasnost od bolesti kao što su prehlade ili upala pluća. Visoka vlažnost zraka, viša od 55 posto, povećava opasnost od razvoja plijesni koje mogu otpustiti spore koje pogoršavaju simptome astme i bolesti dišnog sustava. Procjenjuje se da danas 84 milijuna Europljana žive u vlažnim prostorima koji mogu ugroziti njihovo zdravlje.

Uzevši u obzir potencijalne probleme, vlažnost zraka pitanje je kojemu se valja posvetiti pozornost. Na nju utječu godišnja doba (zimi je niža, a ljeti viša), ali i broj osoba ili razina aktivnosti u prostoriji. Možete ju jednostavno regulirati, primjerice otvaranjem prozora, čime će se smanjiti razine CO₂ i očuvati svježina zraka. Vlaga i kondenzacija u interijerima znakovi su previsoke vlažnosti zraka, a ako su zidovi ili podovi osobito hladni na dodir, oni mogu uzrokovati stvaranje kondenzacije pri doticaju s vlažnim i toplim zrakom.

Zrak u zatvorenom prostoru zagaÄ‘uje naizgled nemjerljiv broj izvora. Riječ je o svemu od prekomjerne količine CO₂ do čestica hrane od kuhanja, dlake kućnih ljubimaca, vlage iz kada, tuševa i perilica rublja. 65 % svih Europljana suši rublje u zatvorenom prostoru najmanje jednom tjedno, što otpušta vlagu, a prosječna obitelj svakodnevno proizvodi otprilike deset litara tekućine. Ispitivanja su pokazala da su dječje sobe često najzagaÄ‘enije prostorije u kući. 45 % svih dječjih soba ima previsoke razine CO₂ zbog nedovoljnog prozračivanja. Prozračivanje vršite na više prozora
Sadržaj zraka u zatvorenom prostoru može uključivati plinove, čestice, biološki otpad i vodenu paru, a svi oni su potencijalno opasni po zdravlje. Preporučuje se prozračivanje doma tri do četiri puta dnevno u trajanju od najmanje 10 minuta odjednom, pri čemu treba biti otvoreno više prozora. Osim toga, prozračite spavaću sobu prije odlaska na spavanje te nakon što ustanete ujutro.

Očistite i prozračite tepihe
… ili još bolje, riješite ih se. Debeli tepisi i namještaj kao što su stari kauči predstavljaju zlatni rudnik za grinje i bakterije.

Ograničite vlažnost i vlagu

Je li opasnost od propuha samo balkanski mit?

Autor: Nenad Jarić Dauenhauer

Ako ste korisnik javnog prijevoza, gotovo ste sigurno doživjeli da vam je na 40°C netko zatvorio prozor u tramvaju ili autobusu uz ‘neoboriv’ argument da je propuh opasan po zdravlje

Možda ste se drznuli ući u raspravu pa pokušali objasniti da je propuh isto što i vjetar kojem ne možete zatvoriti ni vrata ni prozore ili da je vrućina sigurno puno opasnija, a možda ste se i sami našli u dvojbi: ‘Tko zna? Možda samo mladima i zdravima ne škodi? Moguće je da će i meni jednoga dana stvarati probleme.’

Koja je prava istina o propuhu? Možemo li se od njega razboljeti ili je to samo mit, neka tradicijska legenda?

Ovu zanimljivu dvojbu otvorio je prošle godine Cody Brown, bloger stranice Zablogreb.hr koji živi u Hrvatskoj, a podrijetlom je Amerikanac.

U odličnom, duhovitom osvrtu požalio se na fenomen straha od propuha za koji tvrdi da je nezaobilazan sastavni dio života u Hrvatskoj, ali i na većem dijelu Balkana.

‘Povjetarac koji puše s jednog kraja stana u drugi ili hladan vjetar za oblačna dana mogu uzrokovati brojne bolesti. Propuh je odgovoran za sve od bolova u mišićima, glavobolja i prehlada do infekcija ili čak upala u mozgu’, ističe Brown u tekstu nazvanom ‘Propuh ili veliki kulturni jaz meÄ‘u nama’. Potom navodi četiri važna lokalna pravila kojih bi se trebalo držati kako bi se opasne bolesti spriječile: obavezno sušenje kose fenom, pokrivanje vrata, osobito male djece, šalovima, kapicama ili kapuljačama, hodanje u papučama i naravno – zatvaranje prozora.

Propuh je, kaže, razlog zašto se znoji kada se vozi javnim prijevozom ili u autu s punicom, zašto ga grde da je loš otac kada izvede van svoju kćer bez šeširića na glavi ili je ne odjene u pretjerani niz slojeva odjeće, zašto ima veliki broj ekstra papuča za goste kod kuće…

Brown kaže da se on i njegovi prijatelji Amerikanci, koji su navikli spavati uz otvorene prozore i tradicionalno vole vjetrove, nikako ne mogu dovoljno načuditi i nasmijati strahu od propuha, koji im se čini kao neko balkansko praznovjerje, vjerovanje u vampire i slične stvari.

‘Jedan moj prijatelj oženjen Bugarkinjom odlično je to sročio: ‘U Bugarskoj je džemper nešto što dijete nosi kada je majci hladno’, požalio se bloger.

No je li propuh doista samo balkanski mit ili predstavlja stvarnu prijetnju zdravlju?

Ako na internetu pokušate pronaći neki tekst o posljedicama propuha (na engleskom draft), otvorit će vam se gotovo isključivo alternativne stranice kiropraktičara, akupunkturista, akupresurista i sl. Teško ćete naći neki ozbiljan medicinski časopis koji se bavi propuhom.

Prof. dr. sc. Simeon Grazio, predstojnik Klinike za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u KBC-u ‘Sestre milosrdnice’, urednik časopisa Fizikalna i rehabilitacijska medicina ima objašnjenje zašto je to tako.

‘Nema znanstvenih dokaza da postoji uzročno posljedična veza izmeÄ‘u propuha i bolova u leÄ‘ima, vratu i sl.’ rekao je prof. Grazio i pojasnio: ‘Neki ljudi mogu tvrditi suprotno na temelju osobnog iskustva, meÄ‘utim, kada govorimo o medicini temeljenoj na dokazima iskustvena je razina najniži stupanj dokazivanja. U stručnim časopisima mogu se možda objaviti članci o njima, kao prikazi slučajeva, no to je premali broj tzv. dokaza da bi se moglo govoriti o uzročno – posljedičnoj vezi’, rekao je ugledni hrvatski fizijatar istaknuvši kako to ipak ne znači da je pametno preznojen stati izravno pod klima ureÄ‘aj.

Možemo li se možda na propuhu prehladiti?

Dakle, ako je vjerovati stručnjacima, propuh neće izazvati glavobolje, neuralgije, upale mozga i sl. No, možda ima nešto istine u tome da se čovjek na propuhu može prehladiti i eventualno dobiti upalu pluća?

Primarius dr. Rok Čivljak iz Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević kaže da ni taj mit ne stoji.

‘Propuh definitivno ne uzrokuje zarazne bolesti. Prehladu uzrokuju virusi, ona nema veze s propuhom. To se kosi sa svim načelima naše struke. Možda propuh može podići viruse s tla i tako kontaminirati zrak, no nisam nikada čuo da postoje neki znanstveni radovi o tome ili neki dokazi, o tome se može samo nagaÄ‘ati’, bio je kratak i jasan dr. ÄŒivljak.

Dakle, opasnost od propuha je ipak samo legenda!